![\"Zaporo\u0161ci,](\"https:\/\/www.daorson.se\/wp-content\/uploads\/2022\/07\/zaporosci-1.jpg\" "\\"Zaporo\u0161ci,")
<\/a>Ustvari, svi Ukrajinci znaju i ruski i ukrajinski. Samo zbog vjekova rusifikacije, daleko vi\u0161e ljudi ima ruski kao prvi jezik, a ukrajinski kao drugi \u2013 a ne obrnuto. Dakle, kada Putin blebe\u0107e o \u201dodbrani onih koji govore ruski\u201d, to su milioni onih koji ne \u017eele da budu branjeni i pre\u0111u na ukrajinski. Ovo se odnosi na centralnu, ju\u017enu i isto\u010dnu Ukrajinu. Zapadna Ukrajina nije bila dio carske Rusije, niti Sovjetskog Saveza do 1939, i tamo se svakodnevno govori ukrajinski. Tamo se govori ruski samo od vremena kada je taj prostor postao dio Sovjetskog Saveza, vi\u0161e od pola vijeka. I tamo iza gvozdene zavjese bili su kao i svi drugi, odnosno govorili su ruski u zvani\u010dnim kontekstima, u\u010dili Pu\u0161kina i Dostojevskog u \u0161koli, ali ni\u0161ta vi\u0161e od toga.<\/p>\n
Tokom 30 godina nezavisnosti, milioni ljudi koji govore ruski podsvjesno su postali Ukrajinci. Pod tim mislim da su se ukrajinska pjesma i ukrajinska muzika sve vi\u0161e \u010duli u podru\u010djima gdje se govori ruski. Tamo je svakodnevni jezik ostao ruski, ali je jezik pjesme i du\u0161e, korak po korak, zamijenjen ukrajinskim. Neminovno se javila ukrajinska koza\u010dka priroda. Ako ne vjerujete meni, poslu\u0161ajte ukrajinsku punk legendu \u201dVopli Vidopliassova\u201d, posebno albume iz 80-ih, 90-ih i 00-ih.<\/p>\n
Tokom sovjetske ere, svi ukrajinski gradovi, osim Lavova na zapadu, bili su ruskogovorni. Ako ste u Kijevu govorili ukrajinski, smatrani ste seljakom. U carskim vremenima bilo je jo\u0161 gore. Godine 1864. objavljen je slu\u017ebeni \u201dValujevski cirkular\u201d u kojem je carski ministar unutra\u0161njih poslova Pjotr Valujev tvrdio da \u201dmaloruski dijalekt\u201d (tako je ukrajinski nazivan u carstvu) ne postoji odvojeno od ruskog jezika. Tako je \u0161tampa na ukrajinskom jeziku uglavnom bila zabranjena. Izuzeci su napravljeni za vodvilje i zabavu, ali je ne\u0161to kasnije i to zabranjeno. Samo u Lavovu i Galiciji, koji su tada pripadali Austriji, mogla se \u0161tampati prava ukrajinska knji\u017eevnost. Ali u tada\u0161njoj Austriji Ukrajinci su imali drugih problema. Naprimjer, jedan od najplodnijih Ukrajinaca 19. vijeka, Ivan Franko, nau\u010dnik, aktivista i popularni pjesnik, nikada nije uspio da bude izabran za politi\u010dara jer su osiroma\u0161eni ukrajinski seljaci bukvalno prodavali svoje glasove za kobasice. U tada\u0161njoj Austriji korupcija je bila skoro jednako ra\u0161irena kao u dana\u0161njoj Rusiji \u2013 a Franko nije bio korumpiran.<\/p>\n
Nakon ruske revolucije, kontrola nad jezikom i knji\u017eevno\u0161\u0107u se smanjila. Ali, za kratko vrijeme. Po\u010detkom 1930-ih organizovan je Holodomor\/Golodomor (pomor gla\u0111u), umjetna glad na plodnoj ukrajinskoj zemlji. Njegov cilj bio je da se zbri\u0161e ukrajinski seljak kao baza nacije. Kada je to u\u010dinjeno, intelektualna krema ukrajinske kulture strijeljana je tokom godina 1937\u201338. Staljinova represivna ma\u0161ina bila je nemilosrdna, ali u isto vrijeme i \u0161krta. Stra\u0161ne \u010dinjenice: dramaturg Mykola Kuli\u0161 i re\u017eiser Les Kurbas vezani su jedan uz drugog i upucani jednim te istim metkom u glavu. Na mecima se \u0161tedjelo.<\/p>\n Nadrihistori\u010dar Putin tvrdi da je Ukrajinu izmislio Lenjin, a da prije toga Ukrajine uop\u0161te nije bilo. Ako se obratite profesionalnijim histori\u010darima, oni vam mogu re\u0107i da je Moskovija promijenila ime u Rusija tek 1721. I Moskvi i Sankt Peterburgu (osnovanom tek 1703) nedostajali su tada univerziteti. To, i \u0161tampa na ruskom, postojali su samo u Kijevu i Vilnjusu. Jezik na kojem je \u0161tampar Ivan Fedorov \u0161tampao knjige u Lavovu u 16. vijeku, a na kojem su visokoobrazovani koza\u010dki vo\u0111a Ivan Mazepa i filozof Hryhory Skovoroda pisali u 17. i 18. vijeku, tada se nazivao ruskim. U selima oko Moskve i Sankt Peterburga, s druge strane, ljudi su govorili jednom vrstom ugrofinskog jezika. \u201dRuski\u201d se u Moskvi uglavnom mogao \u010duti u crkvi. Naziv \u201dRus\u201d, pa samim tim i \u201druski\u201d, s druge strane, za razliku od dana\u0161nje \u201dRusije\u201d je veoma star. Datira iz doba Vikinga, kada su Vikinzi Rurik i Helge, za koje se vjeruje da su do\u0161li iz Roslagena (80-ak km sjeveroisto\u010dno od Stockholma), osnovali kraljevstvo u Novgorodu i Kijevu i nazvali ga Gar\u00f0ar\u00edki ili Roslandet. Kasnije je to nazivano Rus.<\/p>\n Lako mo\u017eemo u\u0107i u trag skandinavizmima u ruskom jeziku, gdje nalazimo \u201dvall\u201d (nasip), \u201dtorg\u201d (trg) i jo\u0161 mnogo toga. U ukrajinskom jeziku skandinavizmi su jo\u0161 brojniji, tu postoji \u201dborg\u201d (tvr\u0111ava, zamak) pa \u010dak i \u201dplundra\u201d (plja\u010dkati\/otimati). Povla\u010dim ove paralele da jo\u0161 jednom nepotrebno doka\u017eem ono \u0161to cijela isto\u010dna Evropa ve\u0107 zna \u2013 imena \u201dRusija\u201d i \u201dRus\u201d ukrali su Moskoviti (Moskovljani), a srednjovjekovne stvari koje se zovu \u201druske\u201d mogu se jednako lako tuma\u010diti i kao \u201dukrajinske \u201d. Osim u slu\u010daju Bjelorusije ili Novgoroda.<\/p>\n Postoje dva koncepta koja se bore vjekovima. Jedan je vizantijski koncept dvoglavog orla (na ruskom i ukrajinskom narodnom govoru nazvan \u201dkoko\u0161\u201d) koji predstavlja vertikalu autoritarne mo\u0107i na \u010dijem vrhu su dvije glave \u2013 car i patrijarh. Njih dvoje imaju \u201dsimfoniju mo\u0107i\u201d, kako se to zvalo u Vizantiji. Drugi koncept, koji mo\u017eemo nazvati skandinavskim, je sud, direktna demokratija koju je uveo Rurik. U Novgorodu je opstala do kraja 15. vijeka (kada ju je brutalno ugu\u0161ila moskovitska dvoglava koko\u0161). U Ukrajini, tokom herojskog koza\u010dkog 17. vijeka, legitimnom je smatrana samo direktna demokratija ratnika.<\/p>\n To slatko vrijeme zavr\u0161eno je nakon tragedije na Poltavi 1709. Ukrajinski koza\u010dki hetman Ivan Mazepa nije uspio ste\u0107i nezavisnost Ukrajine u savezu sa \u0161vedskim kraljem Karlom XII protiv moskovitskog cara Petra I. Nakon \u0161to je vizantijska koko\u0161porazila sve te\u017enje za slobodom, Moskovija je promijenila ime u Rusiju. Mnoge hiljade kozaka i obi\u010dnih Ukrajinaca pobijene su u masakru u Baturynu (Mazepinom dotada\u0161njem glavnom gradu), a koza\u010dko upori\u0161te Si\u010d eliminisano sa svojim braniocima. Mazepino ime anatemisali su sve\u0107enici crkava podignutih pod Mazepinom vla\u0161\u0107u. Ali, uprkos svim nespretnim poku\u0161ajima da se njegovo ime izbri\u0161e iz historije, kasnije je sam George Gordon Byron napisao po\u010dast hrabrom hetmanu Mazepi.<\/p>\n Ustvari, korijeni su jo\u0161 dublji. Najkarakteristi\u010dnija crta Ukrajine je frikativni glas \u201dg\/h\u201d. Zvu\u010dniji je od \u0161vedskog \u201dh\u201d, pomalo kao \u010de\u0161ko i slova\u010dko \u201dh\u201d, ali ga ni Rus, ni Poljak ni Tur\u010din ne znaju izgovoriti. Dugi niz godina sam mislio da su Ukrajina, Slova\u010dka i \u010ce\u0161ka od Velike Moravske (prve poznate velike slavenske dr\u017eavne sile u 9. vijeku) naslijedile tako neobi\u010dan zvuk. Ali, jednog predivnog dana u metrou u Atini, shvatio sam koliko su zapravo duboki korijeni. \u201dSljede\u0107a stanica Syntagma\u201d, rekao je glas na zvu\u010dniku, upravo s ukrajinskim frikativnim \u201dg\u201d. Dakle, zvuk smo dobili iz anti\u010dke Gr\u010dke, samo bogovi znaju kada. Pa, svi Ukrajinci znaju legendu da je Atina kupovala hljeb od Skita.<\/p>\n Kada je u pitanju dana\u0161nji ukrajinski, on tako\u0111e ima divnu osobinu \u2013 flow. Ba\u0161 kao engleski ili francuski, ukrajinski gotovo po prirodi postaje pjesma. Zato je tako lako prevesti \u00c9dith Piaf ili Mot\u00f6rhead na ukrajinski, ali ne tako lako na ruski. Naravno, mo\u017eete izgraditi flow na ruskom, ali na ukrajinskom ve\u0107 postoji. Dakle, nisu samo koza\u010dki brkovi kojima je Lemmy Kilmister kupio ukrajinsku du\u0161u, ve\u0107 i njegov flow. A kad smo ve\u0107 kod Lemmyja, nakon po\u010detka posljednjeg rata, cijela Ukrajina po\u010dela je da bude pomalo \u201dbad motherfucker\u201d u ruskim u\u0161ima. Zato \u0161to je psovanje legalizovano u praksi. Jer, ba\u0161 kao i na ruskom, psovke su ranije bile strogi tabu na ukrajinskom, a upravo su ih ti tabui u\u010dinili tako bogatim i raznovrsnim.<\/p>\n Onda su ukrajinski mornari na Zmijskom otoku uputili slu\u017ebeni pozdrav ruskom brodu da se jebe\u2026 i cijelo ukrajinsko jezi\u010dko polje se potreslo. Od tada se na ukrajinskom, kao i na \u0161vedskom i nekoliko drugih evropskih jezika, mo\u017ee psovati kada je potrebno i bez razmi\u0161ljanja o genitalijama. Dok ruski dalje brine o svojoj verbalnoj nevinosti. Raskorak je jednostavno postao prevelik! Raskorak izme\u0111u stvarnog \u017eivota u kojem se svaki dan psuje i licemjernih lingvisti\u010dkih \u017eelja. Takvi raskoraci su sasvim uredu u Moskovitskom carstvu, ali ne mogu opstati u demokratskoj liberalnoj Ukrajini. \u0160teta \u0161to je nama, Ukrajincima, za to trebao rat! Ali, ipak smo zadovoljni \u0161to na\u0161eg jezi\u010dkog himena kona\u010dno nema.<\/p>\n Tekst: Eugene Wolynsky, 8. 4. 2022.<\/p>\n Eugene Wolynsky<\/strong> je ukrajinski pjesnik i prevodilac koji prevodi klasi\u010dnu i modernu knji\u017eevnost na i sa ukrajinskog, ruskog i \u0161vedskog jezika. \u017divi u \u0160vedskoj od 1989.<\/p>\n<\/a><\/a>