{"id":6127,"date":"2020-05-15T12:03:31","date_gmt":"2020-05-15T11:03:31","guid":{"rendered":"https:\/\/www.daorson.se\/muzej-ostavljenih-sjecanja\/"},"modified":"2020-05-21T09:12:03","modified_gmt":"2020-05-21T08:12:03","slug":"muzej-ostavljenih-sjecanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/muzej-ostavljenih-sjecanja\/","title":{"rendered":"Muzej ostavljenih sje\u0107anja"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Uzeir Bukvi\u0107<\/a><\/p>\n

\u201dJa sam bil kako vi este, A vi \u0107ete biti kakov esam ja\u201d<\/p><\/blockquote>\n

U nevakat me, nekako istovremeno, zateko\u0161e \u010dak tri knjige istog autora, Prijedor\u010danina Midhata Medi\u0107a, sa stalnom adresom u \u0161vedskom gradu Uppsali; dva romana, \u010cekrk<\/a><\/em> i \u0160vicarska bolnica<\/a><\/em>, i jo\u0161 neobjavljena zbirka poezije ili poetizirani zapisi kako to autor naziva jo\u0161 nenadjenutog imena a radnog naslova Svjetioni\u010darov pe\u010dat<\/a><\/em>.<\/p>\n

\"Midhat<\/a>
Midhat Medi\u0107: \u201dSvjetioni\u010darev pe\u010dat\u201d<\/figcaption><\/figure>\n

Za sebe \u010desto ka\u017ee da je ve\u0107 u godinama mada po onome \u0161to radi ne bih rekao da je star i potro\u0161en. Za pisca se nikad ne zna; jedno je objaviti i objavljivati knjige, a drugo nositi to literarno breme u sebi. Tako neko literarnu slavu do\u017eivi do tridesete i tada ka\u017ee zbogom i literaturi i \u017eivotu. \u201dU tridesetoj vje\u0161ala predstoje\u201d, ka\u017ee tragi\u010dar Jesenjin. Drugi pak svoju literaturu nose sa sobom sve do pedesete, poput jednog od najve\u0107ih knji\u017eevnih imena Indije, Rabindranatha Tagore, koji je svog Gradinara<\/em> objavio tek u pedesetoj i do\u017eivio je svjetsku slavu i zaslu\u017eio i dobio Nobela.
\nStoga me ne brinu Medi\u0107eve godine. \u201dOstari\u0107e kad bude potrebno\u201d, smatra M\u00e1rquez.<\/p>\n

Spomenuh nevakat i Medi\u0107eve knjige.<\/p>\n

Lak\u0161e bi s njegovom prozom; dva zanimljiva i tematski i misaono zanimljiva romana, aktuelna bez obzira na vrijeme i doga\u0111aje o kojima govori, ali s poezijom za koju i sam veli da su to poetizirani zapisi, poezija u prozi ili obratno, znam da mi za to nedostaje \u010ditala\u010dkog kuveta, da me poezija uznemiri i \u010desto baca u stanja koja vi\u0161e nisu primjerena mome \u201duzrastu\u201d. Pogotovu u ovo doba godine , u ovome vaktu i zemanu i ovdje gdje su me vile donijele, \u201dlo\u0161e vrijeme za ljubav i poeziju\u201d smatra na\u0161a pjesnikinja s juga potkontinenta, Vasvija Dedi\u0107-Ba\u0107evac. Vjerujem joj, mada se u ljubav ne mije\u0161am, ali poeziju shvatam.<\/p>\n

Ovdje je sada sezona mraka. \u017divim u mraku, u ovoj zemlji mraka i oblaka, a nema mraka bez sjevera, nigdje no\u0107i nisu tako mrkle kao ispod zvijezde sjevernja\u010de, \u017eivim poput slijepog mi\u0161a, s glavom i mozgom obje\u0161enom nadolje, osje\u0107aju\u0107i \u017eivot iz nemogu\u0107e perspektive, kad nedostaje ma\u0161te i kad je te\u0161ko baviti se ne\u010dijim sje\u0107anjima. Poku\u0161avam u takvom stanju da razumijem autora, koji mi se u nevi\u0111eno povjerava, je li ovo \u0161to je jo\u0161 rukopis poezija ili proza ili i jedno i drugo; kratke pri\u010de ispisane jezikom stiha, na koje se te\u0161ko priviknuti jer smo prerano zaboravili Homera. Ne vidim ipak razlog za dilemu: \u201dva\u017eno je ono o \u010demu knjiga govori, a ne i kako\u201d, smatra Jean Paulhan, uzoritost nekada\u0161njeg pari\u0161kog knji\u017eevnog \u017eivota. A ovaj Medi\u0107ev rukopis, koji \u0107e uskoro biti knjiga, govori dovoljno i mudro. I kazuje puno. Poput okamanjenih poruka s nadgrobnika mnoge uvjerljive rime iz ove zbirke su kratke, sna\u017ene, dojmljive hi\u0107aje, ba\u0161 poput poruka s okamanjenih knjiga \u2013 ste\u0107aka s povijesnih i kulturnih stranica Bosne ili sa obala Kaspijskog mora.<\/p>\n

\"Midhat<\/a>
Midhat Medi\u0107 i Samira Ajanovi\u0107 2019. u G\u00f6teborgu na 2. Sajmu bosanskohercegova\u010dke knjige u \u0160vedskoj<\/figcaption><\/figure>\n

Velim da sam Midhata Medi\u0107a kao pisca upoznao kasno, tek negdje krajem minule godine. Ne znam \u0161ta je toliko \u010dekao. Valjda da do\u0111u te\u0161ka vremena i lo\u0161i prijatelji. Bez toga ka\u017eu nema dobre literature. Ili je bilo potrebno ostati bez zavi\u010daja. Srasti uz neki novi, na\u0107i novu rijeku umjesto mirne i pitome Sane, sad uz tu vodu Fyris\u00e5n, \u010dudnog imena, pisati Sani pisma. Ko vojnik sa fronta djevojci koja \u0107e ga sigurno ostaviti.<\/p>\n

Izgleda da je tako su\u0111eno; pisati o zavi\u010daju, a ne biti u zavi\u010daju, pod tu\u0111om strehom i tu\u0111im nebom. Uzela me je ipak priznajem ova Medi\u0107eva poetska he\u0107aja, ugazio sam i ograisao od nje. Ne\u0161to mi je u\u010dinila. A znam kako je kad ti u polarnoj no\u0107i na san do\u0111e zavi\u010daj. Ne znam je li tada sre\u0107a biti pjesnik ili je jo\u0161 manja ne biti poeta. Najte\u017ee je ipak ne biti svjestan praga zaborava. Kao da nisi bio ni ro\u0111en. A mo\u017eda je u pravu Hivzi Bjelevac kad ka\u017ee \u201dda je pjesniku bilo najbolje da se nije ni rodio.\u201d Tako nekako i zapo\u010dinje ova literarna odiseja Midhata Medi\u0107a.<\/p>\n

Na prvoj stranici ove neobi\u010dne knjige, prvi njeni harfovi, prve bukve, privukli su moju pa\u017enju, ne\u0161to epsko u njoj, ta \u201dodiseja pisanja\u201d kupila me kao slu\u0161a\u010da, a ne kao \u010dita\u010da. Taj susret s praznim bijelim papirom, to bojno polje na kom bezuspje\u0161no vojujem cijelog \u017eivota. Taj strah od izgovorene a nenapisane rije\u010di. A zna\u0161 da nema uzmicanja. Kao \u0161to je bespomo\u0107na \u017ertva svjesna da joj nema dalje \u017eivota pred neumoljivim smrtonosnim pogledom zmije otrovnice. Ko nije orao \u201dte nebeske njive\u201d taj ne zna i ne razumije zna\u010denje va\u017ene poruke koja ka\u017ee da \u201dnema ve\u0107e planine od praga zaborava\u201d.<\/p>\n

\u201dProplamsaji i doplamsaji\u201d je posebna faza, ciklus u Svjetioni\u010darevom pe\u010datu<\/a><\/em> koja mi kako po\u010dinjem da se zbli\u017eavam s ovom prozom u stihu sve vi\u0161e odgovara. Ovim rukopisom, koji \u0107e uskoro vjerujem biti knjiga, Medi\u0107 je najavio novo literarno \u0161tivo bosanskohercegova\u010dkih pisaca u \u0160vedskoj, koji se, sre\u0107om, jo\u0161 dr\u017ee maternjeg jezika, pomjeraju\u0107i time granicu zavi\u010daja svoga jezika. Sa dvije prethodne knjige proze \u010cekrk<\/a><\/em> i \u0160vicarska bolnica<\/a><\/em> Midhat Medi\u0107 je sasvim stabilno stao na knji\u017eevno tlo zemlje Nobelove, mada se u literaturi javio u prili\u010dno poznim godinama. Zapravo po\u010deo da objavljuje, a ne i da pi\u0161e, jer upravo rukopis njegove najnovije zbirke demantuje ovu prethodnu tvrdnju. Uostalom cijelog \u017eivota pi\u0161emo jednu knjigu i samo je pitanje vremena kad \u0107e biti objavljena. <\/p>\n

\u201dOvdje le\u017ei polovica Bosne, Umrla je od druge polovice\u201d<\/p><\/blockquote>\n

Poezija nije lijek za nesanicu. U ludo kolo si se uhvatio, ka\u017eem sebi, primaju\u0107i Medi\u0107ev rukopis. Ne volim kad mi dan zapo\u010dne \u201du stihu\u201d, znam da me do ve\u010deri \u010deka o\u010daj. <\/p>\n

Nedostajalo bi ovim poetskim zapisima kad u njima ne bi bilo \u010disto poetskog upravo, kad ne bi bilo pjesme neobi\u010dnog i zagonetnog naslova \u201d\u010casite \u010dasi, danite dani\u201d. U osnovi posve\u0107enoj jednoj brezi. Mada u podnaslovu pjesme stoji \u201dU \u010dast planete Zemlje!\u201d<\/p>\n

Ima li iko da ne voli breze? Te \u0161umske ljepotice jeseni. Breza je drvo jeseni. Breza ne da prirodi da skidaju\u0107i ljetnu odoru, izlaze\u0107i iz blagoslovenog ljeta odlazi tu\u017ena. Breza je svojom vatrenom ljepotom uz \u201dosmijeh\u201d otprema u zimsku jednoli\u010dnost. Ni Jesenjin nije bio ravnodu\u0161an spram njene ljepote. \u201dPod prozorom mojim, bijela brezica je \/ Oki\u0107ena snijegom ko od srebra da je\u201d, tako slavni poeta tepa svojoj brezici.<\/p>\n

Iako, ka\u017eu stru\u010dnjaci za moju osjetljivost, da me breza truje, da me njen cvijet davi, mada breza ba\u0161 i ne cvjeta nego resa, kako to narod ka\u017ee, posljednje drvo koje bih zamislio da nestane sa ove planete bila bi ba\u0161 breza. Jednom sam , kao po\u010dasni sudac ovdje u Norve\u0161koj, sudio jednoj brezi. Zapravo njenom d\u017eelatu, koji je jednoga ljeta taj suri susjed, \u0161to nije volio njen zlatno \u017euti list s jeseni, prerezao njeno vitko stablo. Sudili smo mu vrlo strogo. I to zbog breze u zemlji breza.<\/p>\n

U pjesmi pomalo zbunjuju\u0107eg naslova \u201d\u010casite \u010dasi, danite dani\u201d pjesnik se upravo obra\u0107a brezi sa \u201dTebi se obra\u0107am ljepotice\u201d\u2026 \u201dTebi ili ljudskoj savjesti stvorenoj za ograni\u010deni rok trajanja?\u201d
\nPjesnik se obra\u0107a brezi zarobljenoj u neumoljivi smrtonosni zagrljaj stakla, betona i \u010delika. A ona je zapravo ve\u0107 bila osu\u0111ena da se davi u tom ropstvu, bespomo\u0107na i lijepa, naslu\u0107uju\u0107i u njenoj sudbini i njenoj zarobljenosti i budu\u0107nost vasione. Budu\u0107nost Planete kojom upravlja \u201dsebi\u010dna klika\u201d.<\/p>\n

I jo\u0161 dublje i jo\u0161 dalje, uzvikuju\u0107i: \u201d\u010casite \u010dasi \/ Satite sati \/ Danite dani\u201d, opominje pjesnik. Obra\u0107aju\u0107i se brezi kao posljednjoj opomeni pred naivnom vjerom u vjernost.<\/p>\n

\u201dTebi se obra\u0107am ljepotice\u201d, nje\u017eno i pani\u010dno \u0107e pjesnik!<\/p>\n

Priznajem da me poezija optereti, zatekne nepripremljenog da primi sve te poruke, te se osje\u0107a kao poste restante.<\/em>
\nObra\u0107aju\u0107i se brezi pjesnik vidi sebe. On bi da ostane tamo gdje mirisi traju i gdje bjeline blije\u0161te, a suze ne peku. Da nije onog \u201dMe\u0111utim\u2026!\u201d Ne da mu se. Prevelike su \u017eelje i uvijek se na\u0111e ono \u201dAli\u2026!\u201d Sad \u017eali i sebe i brezu.<\/p>\n

\u201dNestajemo nas oboje zajedno!\u201d, \u0161apu\u0107e bespomo\u0107no poeta, jer tako biva s onima koji bi previ\u0161e. \u201dU staklenoj pra\u0161ini cvilimo \/ U betonskom koritu stenjemo!\u201d<\/p>\n

\"Zlata<\/a>
Zlata Kulenovi\u0107 Be\u0161irevi\u0107, Midhat Medi\u0107, \u0160imo E\u0161i\u0107 i Haris Tucakovi\u0107 2019. u G\u00f6teborgu na 2. Sajmu bosanskohercegova\u010dke knjige u \u0160vedskoj<\/figcaption><\/figure>\n

\u0160ezdeset osma<\/h4>\n

Moji studentski dani i \u017eivot prepun \u017eivota. \u017divotno doba kao bogom dano da jednom kad do\u0111u te\u0161ki dani budu uspomena. Nije cijeli \u017eivot vrijedan sje\u0107anja. Bilo bi fino kad bismo mogli selekcionirati sje\u0107anja. Nekako rangirati uspomene. Nije nam na\u017ealost data ta privilegija, a sje\u0107anja se ne mo\u017eemo odre\u0107i, kakva god da su.<\/p>\n

Janu Palahu u spomen.<\/p>\n

Kad smo spaljivali iluzije samo je Jan Palah pronevjerio sumnju. Pogodi me \u0161ezdeset osma. Na\u0111e me. Zate\u010de! Sje\u0107anje ne treba svjedoka. A zatvorenih o\u010diju se najbolje vidi. I \u0161ta \u0107e mi to sje\u0107anje, sada kad sam \u201du ne\u0161to drugo, beznade\u017eno pretvoren\u201d.<\/p>\n

\u201dNisam vodio dnevnik\u201d, ka\u017ee autor ove pjesme-poeme, nego je njegov tefter sad samo ispovjednik, tek tako da ostane zapisano, makar kao sje\u0107anje.<\/p>\n

\u201d\u010covjek je ono \u0161to radi\u201d, smatra Sartre. <\/p>\n

Toga prolje\u0107a smo mislili da je \u201d\u017eivot negdje drugdje\u2026 zarobljeni pogubnom originalno\u0161\u0107u Balkana.\u201d Jasna i pjesnik su bezbri\u017eno toga ljeta \u201dzagrljeni na kamenom zidu Dominikanskog samostana u Bolu na Bra\u010du\u2026 zagrljeni u pono\u0107 kroz \u010demprese smo gledali rumenu Lunu.\u201d<\/p>\n

Sad su na obali vode Fyris\u00e5n u \u0161vedskoj Uppsali samo prognanici, \u201dpoku\u0161avaju odagnati misao \u0161to probija\u201d. Jer, progoni ih miris prijedorskih lipa i Jasninog Bosiljka, ostavljenog na prozoru njene ku\u0107e u Bosanskom Novom. Nije to patetika, ni nostalgija, ni izgubljene iluzije, to je \u017eivot.<\/p>\n

I njih dvoje. Od romanti\u010dnog i nezloslutnog ljeta na otoku Bra\u010du do progonstva i dvoje zagrljenih na klupi pored vode Fyris\u00e5n u u\u010denome gradu Uppsali na sjeveru \u0160vedske. Njih dvoje, dva sje\u0107anja. Oba ko jedno!<\/p>\n

\u201dDanas miri\u0161u na\u0161e prijedorske lipe\u201d, s mislima o povratku.<\/p>\n

\u201d\u010casite \u010dasi \/ Danite dani\/ \u2026Ja sam oti\u0161ao da se vratim! \/ Razumniji! \/ Ja sam se vratio da odem! \/ Bogatiji!\u201d, dodaje pjesnik. \u201dMe\u0111utim\u2026!\u201d \u201d\u010casite \u010dasi \/ Danite dani\u2026\u201d<\/p>\n

Tragom \u0161afrana<\/h4>\n

\u0160afranskim tragom, na ledenom trotoaru u\u010denog \u0161vedskog grada Uppsale, s la\u017enim paso\u0161em, la\u017enog trgovca \u0161afranom i la\u017enog perzijskog taksi \u0161ofera, la\u017enim tragom \u0161afrana \u201dprodaje\u201d sje\u0107anja na rodni cvjetni Isfahan Ali-Reza. Prognanik ili bjegunac svejedno, isti mu je zavi\u010daj. <\/p>\n

Samo je sje\u0107anje sva\u010dije! I nesre\u0107a! Pjesnik i ovaj pamtilac \u0161afranova mirisa dva su sad pobratima u ovom nepostoje\u0107em vremenu, oba prognani iz vremena i zavi\u010daja. Sad se ovaj \u201dprodava\u010d \u0161afranova mirisa\u201d poku\u0161ava misaono pomiriti uz miris \u0161vedskog prazni\u010dnog \u0161afranskog kola\u010da, dok njegov roditeljski dom samuje negdje na rubu Isfahana. \u201dStaro vrijeme \/ Stari cvijet \/ Staro sjeme \/ Novi svijet.\u201d<\/p>\n

Svejedno je jesu li njih dvojica na isfahanskom ili prijedorskom putu oba su na sigurnoj stazi da budu samo \u2013 sje\u0107anje.
\nUskoro \u0107e i strpljiva vlasnica Bokrullens Caf\u00e9a u Uppsali najaviti fajront. Valja u\u0107i u dugu novembarsku no\u0107 na sjeveru. Predugu! Ko nije \u010dekao to svanu\u0107e, taj trzaj vasione, ne zna \u0161ta je \u010dekanje. <\/p>\n

Ne znam koliko je va\u017eno baviti se formom. S takvim utiskom izlazim i iz ovih Medi\u0107evih proplamsaja, poetiziranih zapisa, kako ih on imenuje, a on to najbolje osje\u0107a, ili \u010diste lirike kako je ja nesavr\u0161en i neuk \u010dita\u010d razumijem, ja sam je prihvatio takvu \u0161to joj ni \u0161kodi ni koristi.<\/p>\n

Jer, misao je va\u017ena i poruke koju on \u0161alje. Jer i sre\u0107a i tuga i ponos i izdaja imaju isto zna\u010denje u stihu i prozi. Izvori su va\u017eni! <\/p>\n

Izvor<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Uzeir Bukvi\u0107 \u201dJa sam bil kako vi este, A vi \u0107ete biti kakov esam ja\u201d U nevakat me, nekako<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":6116,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_uf_show_specific_survey":0,"_uf_disable_surveys":false,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[527],"tags":[554,556,328,559,545,538,346,549,560,550,542,553,563,531,220,537,340,546,535,567,326,532,529,541],"class_list":["post-6127","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-recenzija","tag-bol-na-bracu","tag-bosanski-novi","tag-bosna-i-hercegovina","tag-brac-bs","tag-fyrisan-bs","tag-gabriel-garcia-marquez","tag-haris-tucakovic-bs","tag-hivzi-bjelevac-bs","tag-isfahan","tag-jan-palah","tag-jean-paulhan","tag-jean-paul-sartre-bs","tag-kaspijsko-more","tag-midhat-medic-bs","tag-prijedor-bs","tag-rabindranath-tagore-bs","tag-samira-ajanovic","tag-sana","tag-sergej-jesenin-bs","tag-simo-esic-bs","tag-svedska","tag-uppsala","tag-uzeir-bukvic-bs","tag-vasvija-dedic-bacevac-bs"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6127","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6127"}],"version-history":[{"count":23,"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6127\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6203,"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6127\/revisions\/6203"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6116"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6127"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6127"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6127"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}