\nFoto: Maja Kristin Nylander<\/a>
\nPreveo: Haris Tucakovi\u0107<\/a>
\nIzvor: Att ber\u00e4tta om det sv\u00e5raste<\/a> | Socialpolitik<\/a> nr 1<\/a>, mart 2021, s. 36\u201338<\/p>\n
Sredinom devedesetih gotovo 100.000 izbjeglica stiglo je u \u0160vedsku iz rata u Bosni i Hercegovini. Mnoge od njih bile su \u017eene prisiljene izbje\u0107i sa svojim porodicama. Sada, mnogo godina kasnije, one govore svoje pripovijesti.<\/p>\n Pro\u0161lo je 25 godina od zavr\u0161etka rata u Bosni i Hercegovini. Mo\u017eda je to razdoblje potrebno da bi se moglo govoriti o sje\u0107anjima iz haoti\u010dnog i bolnog vremena.<\/p>\n Novinarka i knji\u017eevnica Monica Hirsch vi\u0161e je decenija pisala o pre\u017eivjelima, iz rata i iz holokausta. Sada se pojavljuje s knjigom Hrabrost je sje\u0107ati se (Modet att minnas)<\/em><\/a> u kojoj je obavila produbljeni intervju sa \u0161est \u017eena koje su do\u0161le u \u0160vedsku u tom periodu.<\/p>\n Neki su tada bili djeca, drugi su bili usred \u017eivota i imali porodice. Od onih koji su izbjegli u \u0160vedsku, 70.000 je moglo ostati. Njima i njihovoj djeci je i\u0161lo dobro, obrazovani su i priznati u dru\u0161tvu.<\/p>\n U knjizi je Monica Hirsch \u017eeljela istaknuti polo\u017eaj \u017eena, jer su one \u010desto manje vidljive u konfliktima od mu\u0161karaca.<\/p>\n \u2013 Svi su \u017ertve rata, ali mislim da se mo\u017ee re\u0107i da se mu\u0161karci vi\u0161e vide i opisuju kad se govori o ratu. Postoji hijerarhija \u017ertava.<\/p>\n Jedna od istra\u017eiva\u010da koja je u\u010destvovala u knjizi, Gorana Mlinarevi\u0107 s Univerziteta u Londonu, vjeruje da su traume mu\u0161karaca bile vidljivije, protjerivani su i slani u koncentracijske logore, zlostavljani, ubijani.<\/p>\n S druge strane, patnje \u017eena bile su anonimnije, protjerane iz rodnih gradova prisiljene su \u017eivjeti u velikoj nesigurnosti tra\u017ee\u0107i nestale \u010dlanove porodice. Mnoge su bile i seksualno zlostavljane. Prisiljene su da se ponovo zatvore zbog vlastite traume kako bi mogle brinuti o djeci i mo\u017eda starijoj rodbini.<\/p>\n Monica Hirsch \u017eeljela je da knjiga govori zapravo o sje\u0107anjima \u017eena, ali i o tome \u0161to zna\u010di odva\u017eiti se pogledati u pro\u0161lost i suo\u010diti s grozotama koje ste pro\u0161li.<\/p>\n \u2013 Potrebna je hrabrost da se suo\u010dite sa sobom i svojim traumatskim iskustvima, a istovremeno iza\u0111ete i govorite o tome osobama ljudima koje ne poznajete.<\/p>\n Pa\u017eljivo je pripremala razgovore, bilo joj je jasno o \u010demu \u0107e razgovarati i kako \u0107e se materijal koristiti.<\/p>\n \u2013 Stekla sam veliko povjerenje. Te\u0161ka traumati\u010dna sje\u0107anja mogu o\u017eivjeti tokom razgovora, ali i nakon toga.<\/p>\n \u201dPotrebna je hrabrost suo\u010diti se sa sobom i svojim traumati\u010dnim iskustvima.\u201d<\/p><\/blockquote>\n Intervjuisane \u017eene govore o mirnom \u017eivotu prije rata u kojem su \u017eivjele sigurno, s porodicom i prijateljima, \u0161kolovale se i radile. Dru\u017eili su se bez obzira na vjersku ili etni\u010dku pripadnost. Zatim je 1992. do\u0161ao rat, s njim i nacionalizam, i odjednom je postalo va\u017eno kojoj grupi pripadate.<\/p>\n \u017dene tako\u0111e govore o strahu i nesigurnosti u tome kome vjerovati, o skrivanju i za\u0161titi svoje djece, o tome kako je biti i o\u010devidac ili izlo\u017een nasilju i silovanju, o nestalim mu\u0161karcima i o bijegu opasnim putevima.<\/p>\n \u2013 Ove \u017eene su uspjele pre\u017eivjeti, do\u0107i ovdje i brinuti se o svojim porodicama. Sve rade, djeci ide dobro. Tada imate snage, ma koliko je bilo te\u0161ko i gnusno. Monica Hirsch zaklju\u010duje da su ove \u017eene vrlo pozitivne prema \u0160vedskoj i zahvalne \u0161to im je dozvoljeno da do\u0111u ovdje. Navikle su kod ku\u0107e da se mogu \u0161kolovati, a njihovo prilago\u0111avanje olak\u0161ala je \u010dinjenica da je ovdje ranije bilo useljene radne snage iz biv\u0161e Jugoslavije.<\/p>\n U knjizi se Monica Hirsch tako\u0111e bavi pitanjem silovanja u ratu. Iako se seksualno nasilje ve\u0107 dugo koristi kao oru\u017eje za ugnjetavanje i teroriziranje \u017eena i njihovih porodica, tek nakon rata u Bosni i Hercegovini, a tako\u0111er i u Ruandi, silovanja su klasifikovana kao ratni zlo\u010dini i zlo\u010dini protiv \u010dovje\u010dnosti.<\/p>\n Dijelom je to bilo zbog \u010dinjenice da su \u017eene sada bile spremne da govore o onome \u010demu su bile izlo\u017eene, uprkos sramoti i krivnji. Pored toga, prona\u0161le su mnoge koji su slu\u0161ali: mediji su mo\u017eda prvi put bili prisutni tokom \u010ditavog rata i izvje\u0161tavali o svemu \u0161to se dogodilo.<\/p>\n \u017dene aktivistice iz raznih krajeva udru\u017eile su snage i tra\u017eile da se po\u010dinioci izvedu pred lice pravde i da se seksualno zlostavljanje smatra ratnim zlo\u010dinom. Me\u0111unarodni krivi\u010dni sud za biv\u0161u Jugoslaviju (MKSJ) osudio je 1996. osam srpskih vojnika zbog silovanja u jednom zarobljeni\u010dkom logoru za Muslimane.<\/p>\n UN je od tada usvojio niz rezolucija koje se bave \u017eenama i ratom. Izme\u0111u ostalog, Rezoluciju 1325 koja se bavi suzbijanjem seksualnog nasilja u oru\u017eanim sukobima i Rezoluciju 1820 koja utvr\u0111uje da silovanje mo\u017ee predstavljati zlo\u010din protiv \u010dovje\u010dnosti i smatrati genocidom.<\/p>\n Ali nisu svi po\u010dinioci osu\u0111eni. Monica Hirsch \u017eeli istaknuti situaciju \u010dak i za \u017eene koje nisu uspjele izbje\u0107i ve\u0107 su ostale.<\/p>\n \u2013 Mnoge od onih koje su zlostavljane i jo\u0161 uvijek \u017eive u Bosni i Hercegovini imaju te\u0161ke probleme, riskiraju da se sretnu sa svojim po\u010diniocem koji je sada slobodan \u2013 ako je uop\u0161te izveden pred lice pravde.<\/p>\n ro\u0111ena 1965.<\/p>\n \u201dU ratu niste normalni, ne razmi\u0161ljate. Osje\u0107aj za pre\u017eivljavanje vlada vama. O svemu imate druga\u010diju predstavu. Kad su se dogodile u\u017easne stvari htjela sam i ja imati oru\u017eje da se branim. Moram kupiti bombu \u2013 i re\u0107i to svima. Ko god bi do\u0161ao u moju ku\u0107u, ne bi me ubio \u2013 radije bih ja ubila nekoga. Dr\u017eala sam dvije bombe me\u0111u stvarima u ostavi.<\/p>\n Srba ili Muslimana \u2013 ne znam koga sam se vi\u0161e bojala. Srpkinje udate za Muslimane prve su klane. Ne ubijane, te \u017eene su klane. Ako je Muslimanka bila udata za Srbina, mogla je promijeniti ime i tako pre\u017eivjeti. Bila sam jako upla\u0161ena. Prijatelji, kom\u0161ije, \u0161kolski drugovi, ljudi koje sam poznavala i s kojima sam se dru\u017eila, svi su postali druga\u010diji. Toliko mr\u017enje. \u2019Ona tamo je Srpkinja\u2019, govorili su i pljuvali mene i moju djecu. Bilo je neizdr\u017eivo. Ali ja nisam uzvra\u0107ala mr\u017enjom. Ne, nisam. Ako mrzite, vrati\u0107e vam jo\u0161 vi\u0161e mr\u017enje.\u201d<\/p>\n ro\u0111ena 1989.<\/p>\n \u201dOno \u010dega se sje\u0107am od onoga \u0161to mi je mama govorila je da smo svi morali pobje\u0107i. Ne znam ta\u010dno kako se to dogodilo, osim da sam \u010dula kako su pucali kad sam bila vani u na\u0161em selu. \u017divjeli smo u Kre\u0161tima, maloj zajednici kraj Sanskog Mosta, sa samo trideset, \u010detrdeset ku\u0107a. \u017deljela sam \u0161to prije ku\u0107i mojim roditeljima. Tr\u010dala sam i vikala putem: Mama, mama pucaju. Zatim je sve i\u0161lo vrlo brzo. Kako sam ja to razumjela. Mama i nana uspjele su uzeti najnu\u017enije stvari.<\/p>\n Morale su pobje\u0107i ravno u \u0161umu, nisu imale pojma gdje i\u0107i i kako se brinuti za nas djecu. Kako su dolazile do hrane, kako smo dobijali ne\u0161to za pojesti, ne sje\u0107am se. Djed \u2013 jedini mu\u0161karac u porodici u to vrijeme \u2013 tako\u0111e je bio s nama. Vjerovatno je bilo jo\u0161 drugih porodica iz na\u0161eg, a vjerovatno i iz obli\u017enjih sela. Mnogim odraslima pomagala su djeca. U \u0161umi su postavili male tabore u kojima su poku\u0161ali za\u0161tititi sve i izbje\u0107i otkrivanje. Ostali smo skriveni mjesec ili dva, dugo za mene kao dijete.\u201d<\/p>\n ro\u0111ena 1977.<\/p>\n \u201dAvgusta 2001. \u2013 usred no\u0107i nakon dugog putovanja kroz Evropu \u2013 parkirali smo automobil ispred njegove ku\u0107e u \u00d6stersundu. Bilo je to kao u nau\u010dnofantasti\u010dnom filmu: tako lijepo, tako zeleno i olistalo, \u010disto na ulicama, osvjetljenje u gradu, trgovine, izlozi. Prvi mjeseci bili su fantasti\u010dni. Razgledala sam, \u017eeljela sam saznati sve o svim ostalima koji su do\u0161li iz cijelog svijeta i s kojima sam sada zajedno u\u010dila \u0161vedski. Na\u0161a divna u\u010diteljica SFI-a Margareta otvorila mi je vrata \u0161vedskog jezika i kulture. Jula 2002. ro\u0111en je na\u0161 sin. Sljede\u0107e godine preselili smo u Bor\u00e5s.<\/p>\n Ali rat, moja sje\u0107anja, porodica i prijatelji, moj jezik, sve \u0161to sam ostavila za sobom, podsje\u0107alo me. Te\u0161ko je po\u010deti ispo\u010detka u novoj zemlji. Moj najve\u0107i problem bio je \u0161to se jo\u0161 nisam mogla izra\u017eavati i komunicirati. Moj suprug je tuma\u010dio i morala sam mu dopustiti da ima kontrolu \u2013 ja koja sam bila nezavisna \u017eena koja se uvijek sama snalazila.\u201d<\/p>\n ro\u0111ena 1956.<\/p>\n \u201dBio je upla\u0161en. Sve troje smo bili prestravljeni. Sutradan, negdje oko \u0161est ujutro, po\u010deli su granatirati i bacati bombe na na\u0161e naselje. Zvuk je bio grozan, neopisiv. Na\u0161a ku\u0107a \u2013 gra\u0111ena u betonu i sigurnija od drvenih ku\u0107a \u2013 imala je dva sprata. Moja porodica i ja \u017eivjeli smo na drugom, moja svekrva na prvom. Prvo je uni\u0161ten krov, a zatim svi prozori kada je u ba\u0161ti eksplodirala granata.<\/p>\n Sve je odjednom postalo ru\u0161evina, svuda masa betona i razbijenog stakla. Imali smo dobar podrum, uzeli svoju djecu, Lejlu i D\u017eenanu, i otr\u010dali dolje dok su bombe i granate i dalje padale. Bio je to rat, bio je haos, nismo ni\u0161ta razumjeli. Sve je stalo, nestala je struja, nismo imali vodu iz \u010desme \u2013 a stalno te bombe. Neko je poginuo u susjednoj ulici. Nismo znali \u0161ta da radimo, sve je bilo zbrkano.\u201d<\/p>\n ro\u0111ena 1956.<\/p>\n \u201dTrinaest godina tra\u017eila sam svog mu\u017ea. Stigao je mejl mom najstarijem sinu \u2013 od brata mog supruga koji je tu\u017eilac u Bosni i Hercegovini i koji radi na pitanjima vezanim za masovne grobnice. U Kozarcu je otvorena masovna grobnica u kojoj su prona\u0161li voza\u010dku dozvolu mog supruga. Voza\u010dka dozvola prikazana je na televiziji. Fotografije su poslane mom sinu, koji je dobio zadatak da mi ih poka\u017ee. Da, to je bio moj mu\u017e.<\/p>\n Morala sam tamo oti\u0107i na DNK test. Kasnije su me zamolili da se vratim da identifikujem tijelo mog supruga. Ponovo sam bila u velikoj dvorani s mrtvima, ali ovaj put ne sama. Sa mnom su bila bra\u0107a moga supruga, patolog i inspektor. U dvorani su bili ostaci 380 tijela. Odmah sam ga prona\u0161la \u2013 imala sam poseban osje\u0107aj kao da me pozvao. Doktor me pitao: \u2019Jesi li sigurna?\u2019 Dr\u017eala sam njegove kosti u rukama. Pucali su mu u desnu stranu, metak je pro\u0161ao kroz srce, kroz vrat i gore do glave. Ostala je jedna cipela, dio ovratnika, opasa\u010d za pantalone. \u010ce\u0161alj tako\u0111e. I nov\u010danik sa slikom na\u0161eg sina.\u201d<\/p>\n ro\u0111ena 1968.<\/p>\n \u201dMogla sam biti jedna od \u017eena koje su mu\u010dene i silovane ljeta 1992. u mom rodnom gradu Vi\u0161egradu. U Vi\u0161egradu su po\u010dinjeni i genocid i sistematska silovanja. U tom malom gradu na stravi\u010dan na\u010din ubijeno je preko hiljadu ljudi, mo\u017eda \u010dak i tri hiljade.<\/p>\n Jo\u0161 uvijek imam u\u017easna sje\u0107anja i osje\u0107aj krivnje jer sam uspjela pobje\u0107i, spasiti se kad je toliko njih ostalo, zarobljeno, spaljeno i ubijeno. Dvije stotine \u017eena, od kojih i jedna jedanaestogodi\u0161njakinja, silovano je i mu\u010deno u hotelu Vilina Vlas.<\/p>\n Rodila dam na\u0161e dijete na sigurnom, u \u0160vedskoj, sina. Postao je na\u0161a utjeha, radost. Ali rat se nije mogao izbaciti iz sebe.\u201d<\/p>\n Patnje \u017eena u ratu anonimnije od mu\u0161kih Tekst: Helena \u00d6stlund Foto: Maja Kristin Nylander Preveo: Haris Tucakovi\u0107 Izvor: Att ber\u00e4tta<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":7327,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_uf_show_specific_survey":0,"_uf_disable_surveys":false,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[131,527],"tags":[858,328,866,581,807,842,346,840,848,809,864,844,813,801,856,862,846,817,861,326,850,276,868],"class_list":["post-7356","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-opste","category-recenzija","tag-boras-bs","tag-bosna-i-hercegovina","tag-emina-murtic-bs","tag-evropa","tag-fuada-krestic-bs","tag-gorana-mlinarevic-bs","tag-haris-tucakovic-bs","tag-helena-ostlund-bs","tag-icty-bs","tag-ismeta-dzafic-bs","tag-kozarac-bs","tag-london-bs","tag-maja-kristin-nylander-bs","tag-monica-hirsch-bs","tag-ostersund-bs","tag-ramiza-poljo-bs","tag-ruanda","tag-sanski-most-bs","tag-suada-begic-bs","tag-svedska","tag-tanja-halilovic-bs","tag-un-bs","tag-visegrad-bs"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7356","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7356"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7356\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7362,"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7356\/revisions\/7362"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/7327"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7356"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7356"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.daorson.se\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7356"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"Govoriti](\"https:\/\/www.daorson.se\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/modet_att_minnas.jpg\" "\\"Govoriti")
Izvodi iz knjige Hrabrost je sje\u0107ati se (Modet att minnas)<\/em><\/a>:<\/h4>\n
Tanja Halilovi\u0107<\/h4>\n
![\"Tanja](\"https:\/\/www.daorson.se\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/tanja.jpg\" "\\"Tanja")
Fuada Kre\u0161ti\u0107<\/h4>\n
![\"Fuada](\"https:\/\/www.daorson.se\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/fuada.jpg\" "\\"Fuada")
Ismeta D\u017eafi\u0107<\/h4>\n
![\"Ismeta](\"https:\/\/www.daorson.se\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/ismeta.jpg\" "\\"Ismeta")
Ramiza Poljo<\/h4>\n
![\"Ramiza](\"https:\/\/www.daorson.se\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/ramiza.jpg\" "\\"Ramiza")
Suada Begi\u0107<\/h4>\n
![\"Suada](\"https:\/\/www.daorson.se\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/suada.jpg\" "\\"Suada")
Emina Murti\u0107<\/h4>\n
![\"Emina](\"https:\/\/www.daorson.se\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/emina.jpg\" "\\"Emina")