Meho Baraković rođen je 2. maja 1945. godine u Banja Luci. Školovao se u Trebinju, Dubrovniku i Sarajevu. Do 1993. je živio i radio u Trebinju, a od 1995. godine u Švedskoj. Baraković je bio izvanredan pjesnik. Na velikom anonimnom književnom konkursu Društva pisaca Göteborga, u konkurenciji 235 primljenih pjesama, 1999. godine, dobio je Prvu nagradu za poeziju na švedskom jeziku. Pjesmu je preveo Đorđe Žarković, najcjenjeniji prevodilac na švedski jezik.
Četiri zbirke poezije su mu prevedene na švedski jezik. Objavio je dvadeset i četiri knjige, od kojih se posebno izdvajaju zbirke poezije ”Homo Balcanicus” (1995.), ”Nikada nećeš razumjeti zašto sam zaljubljen u Mostar” (2000.), ”Stockholm iznutra i druge pjesme” (2005.), ”Göteborg ili ko bi rekao da je to moguće” (2007., dopunjeno izdanje 2008.) i ”Göteborg i još neke bolesti” (2010.).
Barakoviću je 2007. dodijeljena Kulturna nagrada Angereda za zbirku ”Göteborg ili ko bi rekao da je to moguće”, za njegov književni angažman i neumorno htijenje u pronalaženju književnog izraza za ratni užas i izloženost izgnanstvu, kao i sposobnost da snažno izrazi život i ljubav, bol i radost. Pored književnog rada, bavio se novinarstvom i sarađivao u brojnim listovima i časopisima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu.