Ono što posebno impresionira u romanu Austrougarski tunel jeste vještina pripovijedanja – autor odlično plete priču unoseći u nju dramaturške i poetske momente. To je nadalje sama građa romana, strukturirana iz tri rukavca – radnje romana koja je ratna i intimna drama glavnog junaka, dramaturškog, koji u radnju unosi sjećanja iz ratnog ”paralelnog svijeta”, te poetsko-etičke potke kojom je preplavljen najdublji sloj romana.
Ispričati ratnu drama, onu u samom ratu, i onu sukoba privatnih i intimnih, uspijeva malom broju pisaca na ovako originalan i strastven način. Pri svemu tome autor ne propušta priliku da izrazi stavove koji odišu moralnošću, humanizmom, dubokim poštivanjem ljudskog bića, i svih bića…
Roman”Distopija sad”, koji na primjeru jednog gradića, jedne ljubavi i mladosti što stradavaju u razvratnom ratnom piru, uspijeva postaviti kontrapunkt, naracijom romana koja je najbliža opisu poznatom kao ”crni humor”. Ili kako autor piše: ”Humor (je) put do slobode, jer ti s jedne strane omogućuje da ljudima daruješ smijeh, a s druge te nagrađuje ljudskim smijehom… Smijući se nepravdi, barbarstvu i sili, smijući se onima koji nas plaše, pa time i strahu kao takvom, čovjek čuva svoje dostojanstvo.”
Dostojanstvo naspram destrukcije, to je skrivena okosnica romana, kojom nas autor vodi kroz ruševine, očaj i nadu našeg svijeta!
[Keywords: Midhat Ajanović]
Recenzije
Još nema recenzija.