Dnevnik jednog apatrida

Meki uvez | Bosanski/Crnogorski/Hrvatski/Srpski | 2014 |

”U vremenu nevremena, kakvo je ovo što upravo preživljavamo, sjetio sam se nekih dragih knjiga. I iako ću na onaj svijet otputovati ne pročitavši najveći dio Gutenbergove galaksije ovih se dana vratih knjizi Miše Marića Dnevnik jednog apatrida. Ni nježnije knjige ni čudnijeg životopisa. Taj moj apatrid, Mišel, vječiti bohem, pjesnik i zaljubljenik Mostara, napisao je knjigu u koju je salio svo svoje srce. Pisao je u dalekom, oporom svijetu apatridskom, a onaj tko apatrid nije bio ne treba ni saznati značenje ove riječi. Pisao je, i nad papirom, siguran sam, plakao…

Marićeva knjiga je ustvari udžbenik kako čovjek treba voljeti, a kako čovjek ne smije mrziti ništa, ljude nikako.”

(Gradimir Gojer)

”U vremenu nevremena, kakvo je ovo što upravo preživljavamo, sjetio sam se nekih dragih knjiga. I iako ću na onaj svijet otputovati ne pročitavši najveći dio Gutenbergove galaksije ovih se dana vratih knjizi Miše Marića Dnevnik jednog apatrida. Ni nježnije knjige ni čudnijeg životopisa. Taj moj apatrid, Mišel, vječiti bohem, pjesnik i zaljubljenik Mostara, napisao je knjigu u koju je salio svo svoje srce. Pisao je u dalekom, oporom svijetu apatridskom, a onaj tko apatrid nije bio ne treba ni saznati značenje ove riječi. Pisao je, i nad papirom, siguran sam, plakao…

Marićeva knjiga je ustvari udžbenik kako čovjek treba voljeti, a kako čovjek ne smije mrziti ništa, ljude nikako.

Pišući po drugi put o ovoj bisernoj Marićevoj knjizi strastvenici izdvojiću dvije njegove čovjekoljubne proze. Nevjerojatni početak kako je u dalekoj i hladnoj Engleskoj u liku starca, slučajnog namjernika Marićevom stazom, spoznao Boga i onu storiju o Kemalu Montenu.

Čitao sam i plakao, pa opet čitao i opet plakao. Jer, Marićev lirski tembr neponovljiv je ne u bh. nego u svakoj hvale vrijednoj literaturi.

Da taj moj apatrid nije napisao ovu knjigu, koja je i životopis i spomenar i pisani spomenik jednoj generaciji, ne bi ni njegova Krajina, ni njegov Mostar imali književnost po mjeri ljepote ljudovanja.

U ovoj Rabicovoj i Marićevoj knjizi je tajna ljudovanja i ključ za svijet ljubavi!”

Gradimir Gojer

Težina 0.27 kg
Godina izdanja

2014

Stanje

Ny bok

Uvez

Meki

Jezik

Bosanski/Crnogorski/Hrvatski/Srpski

Broj stranica

224

Format

207 x 146 x 16 mm

ISBN

9789958330889

Autor

Marić, Mišo

Izdavač

Art Rabic

Recenzije

Još nema recenzija.

Budite prvi da recenzirate ”Dnevnik jednog apatrida”

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Urednička recenzija

”… Pusto je, kamen još vreo, čiope s gradskih zidina horski pjevaju kasnu uspavanka a ja sam jasno čuo trubadura Ibiricu Jusića kako prebira gitaru i tužno pjeva o ljubavi i prijateljstvu. Uz noge mu je ležao sklupčan Vagabondo. ’Moja Lutalica’, rekao bi Ibi. S psećom sudbinom Lutalice, sutra sam s Ćilipa poletio za London. Prije no je s Orlandovog stuba spušten barjak i vezana kravata. Ne volim kravate, stežu me oko vrata. Dok nadlijećem grad crkvi, tvrđa, forteca, hotela i Igara sjećam se kako je davnog ljeta na Lovrijencu umirao kralj Eduard II po Brehtu, u režiji Georgija Para. I kako je kraljev predsmrtni monolog ugušio zvuk ’DC 10’ na redovnoj liniji London – Dubrovnik. Sad letim obrnuto i pitam se: šta to čovjek zgriješi bogu i ljudima pa da ga zaseru ko golubovi Sv. Vlaha na zidu crkve s koje malo-malo otkucava stara ura i opominje da smo u životu, kao u Dubrovniku, samo turisti.”

Mišo Marić, 2006.

Možda vam se takođe sviđa…

Akcija!
Dodaj u korpu
Akcija!
Dodaj u korpu

’Crnci’ iz FIS-a

233.00 kr

Na zalihi

Brzi pregled
Akcija!
Dodaj u korpu

Kraj sezone

119.00 kr

Na zalihi

Brzi pregled