Ovdje su se slušali hitovi koji su budili sjetu i lažan osjećaj prijatnosti i pripadnosti ovom gradu. A ništa nije bilo isto. Ni grad, ni vrijeme, ni ljudi, a nikako novi kafići.
”Grad kakav je… Kafić je konstruiran kao kammerspiel u kojem se osjećaji prenose putem verbalnih naznaka. Čitatelj postaje nevidljiv svjedok koji prisluškuje razgovore njenih likova. O čemu razgovaraju? O jednom gradu kakav je sada, kakav je bio i kakav nikada neće biti.
Senada Bešić ima sposobnost kreirati vjerodostojnost u svojoj prozi putem dijaloga iznimne prirodnosti i realizma. Realistični dijelovi u dijalozima smjenjuju se sa metajezikom sveznajućeg pripovjedača kao partneri u plesu. Spisateljica se pritom oslanja na jezik svakodnevice jer u jeziku je sadržano sve; povijest, kultura, mentalitet… Kratko rečeno: istina!
Ovim romanom Senada Bešić se definitivno etablirala kao književni glas koji dosljedno tumači onaj dio bosanskohercegovačke populacije kojeg najčešće nazivamo dijaspora – riječ koja, kad se izgovori, ostavlja gorčinu u ustima.” (Midhat Ajanović)
”Radnja je pažljivo smeštena ponajvećim delom u žarno leto 2015. godine, te kratko zalazi, na epilogu ove romaneskne sage, sjajnim efektom, godinu posle, u 2016, a prožeta je ogoljenim reminiscencijama na tad nepunu četvrtinu veka od rata bliskih naroda, jednog jezika i sličnih navika i mentaliteta, ovog inače najdestruktivnijeg i najsvirepijeg stoleća drugog milenijuma.
Rodoljublje, kako Senada Bešić vidi da ga može i ume iskazati, posle evo već tri decenije izgnanstva u svetu drugih svetonazora, navika i mentaliteta, jeste upravo vlastito pisanje, bez ostrašćenosti, ogorčenosti i osvetoljubivosti, rukovođena jedinom namerom da potonjim generacijama ostavi u amanet težnju, literarno iskazanu, da se zlo nikad više ne povampiri, da se slično ne dogodi nikad nigde nikom. Nadasve, ovo je roman-krik jedne od žrtava koja oseća stid za počinjena zla drugih. Rečju, roman-dokument i zdrava emocija.” (Dušan Kan)
[Keywords: Senada Bešić]
Recenzije
Još nema recenzija.