Naslov knjige ”Kćeri Abdulahova” Mirzete Memišević Hodžić svojim nas vokativnim oblikom poziva na neposrednu pažnju uspijevajući u tome da u nama izazove osjećanje posebnog emocionalnog angažmana povodom onoga što stoji među njene dvije korice. Izlivajući sebe unutar nje Memišević Hodžić tako stvara svoj intimni prostor doma u poeziji u koji nas poziva radi dijaloga. Ipak taj nam nominalni vokativ daje ton koji je istovremeno i ozbiljan, što se pokazuje i u samim pjesmama jer se istražuju složeni unutrašnji procesi, filozofske i svakodnevne dileme. (Doc. dr. Azra Hodžić-Čavkić)
Zbirka poezije Kćeri Abdulahova ne nudi jednostavne odgovore, niti se zadovoljava površnim slikama. Ona je duboko lična, a istovremeno i univerzalna – ogledalo jednog vremena i prostora, ali i odraz svakog pojedinca koji je ikada osjetio gubitak, čežnju, nostalgiju, bespomoćnost, ali i prkos, nježnost, nadu. Ovo je zbirka koja nastaje iz potrebe da se progovori o onome o čemu se često šuti – da se osjeti ono što se možda predugo potiskivalo. Iako protkana teškim temama, ova zbirka nikada ne klizi u patetiku. Naprotiv, ona snagom jezika, jednostavnošću izraza i iskrenošću emocije podiže svijest o ljudskoj ranjivosti, ali i snazi. (Nermina Alihodžić Usejnovski)
[Keywords: Mirzeta Memišević Hodžić]
Recenzije
Još nema recenzija.